Prijeđi na sadržaj

Lockheed T-33 Shooting Star

Izvor: Wikipedija
Lockheed T-33 Shooting Star
Dva T-33 američke ratne mornarice sredinom 1950-ih.
Opći podatci
Tip Trener
Proizvođač Lockheed
Dizajn Clarence "Kelly" Johnson
Probni let 22. ožujka 1948.
Uveden u uporabu 1948.
Status Većinom je povučen iz uporabe
(u službi nekih manjih zračnih snaga)
Prvotni korisnik USAF
Američka ratna mornarica
Luftwaffe
Japanske zračne snage
Vidi korisnici
Proizveden 1948.1959.
Broj primjeraka 6.557
Portal:Zrakoplovstvo

Lockheed T-33 Shooting Star je američki zrakoplov trener kojeg je proizvodila tvrtka Lockheed. Prvi let trenera T-33 je izveo vojni pilot Tony LeVier 1948. godine. Avion je nastao na modelu Lockheed P-80/F-80 te je na početku razvoja nazvan TP-80C/TF-80C[1] a nakon toga kao T-33A. Američka ratna mornarica je za trener najprije koristila oznake TO-2 i TV-2 a nakon 1962. godine i konačnu oznaku T-33B. Shooting Star je korišten u mnogim zemljama diljem svijeta ali je danas uglavnom povučen iz uporabe.

Dizajn i razvoj

[uredi | uredi kôd]

T-33 (poznat i kao T-Bird) je razvijen na temelju zrakoplova Lockheed P-80/F-80 te mu je trup produljen za više od tri stope te su dodani još jedno sjedalo, instrumenti i kontrole leta. Prvotno dizajnirani T-33 je ustvari bio inačica P-80/F-80 te je označen kao TP-80C/TF-80C.

Dizajnerski radovi na Lockheedu P-80 su započeli 1943. dok je probni let izvršen 8. siječnja 1944. Slijedivši Bell P-59, P-80 je postao prvi borbeni lovac koji je ušao u službu USAF-a te je dodijeljen američkim eskadronima. Kako je prije njega u službu već ušlo više naprednih lovaca, P-80 je dobio ulogu trenera za vojne pilote koji su već upravljali avionima s propelerima.

T-33 koji je izvorno označen kao TF-80C je prvi puta poletio 22. ožujka 1948. te se u SAD-u proizvodio sljedećih 11 godina. Američka ratna mornarica je T-33 počela koristiti kao kopneni trener od 1949. Ti avioni su nosili oznaku TV-2 ali im je oznaka 1962. godine promijenjena u T-33B. Također, mornarica je korisila i neke bivše USAF-ove P-80C kao TO-1 koji su nakon godinu dana preimenovani u TV-1. Kasnije je Lockheed razvio inačicu sposobnu za korištenje na nosaču aviona poznatu kao T2V-1/T-1A SeaStar. Ova verzija je bila u uporabi od kraja 1950-ih do 1970-ih.

Izviđačka verzija RT-33A se u prvom redu proizvodila za potrebe stranih zračnih snaga te je imala kameru postavljenu na nosu a ostalu opremu iza kokpita.

Od ukupno 6.557 proizvedenih Shooting Starova, Lockheed je proizveo njih 5.691.

Povijest korištenja

[uredi | uredi kôd]

T-33 se koristio kao napredni trener. USAF je početkom 1960-ih počeo povlačiti T-33 kao trenera iz Zračne komande, uvodeći novije T-37 Tweet i T-38 Talon. Isto se dogodilo i u američkoj mornarici koja je T-33 zamijenila s T-2 Buckeye. Treneri T-33 koje su USAF i ratna mornarica povukli iz uporabe su poslužili kao zračne mete na koje su lansirani zrak-zrak (USAF) i zemlja-zrak (mornarica) projektili. Kod USAF-a, T-33 je korišten kao zračna meta za lovce F-101 Voodoo, F-102 Delta Dagger, F-106 Delta Dart i F-4 Phantom II.

Kod nekih T-33 su montirane dvije strojnice dok je u nekim zemljama T-33 korišten kao borbeni zrakoplov. Tako su ga kubanske zračne snage koristile tijekom Invazije u Zaljevu svinja, postigavši nekoliko pobjeda.

T-33 Shooting Star se koristio u preko 40 zemalja kao trener te je uglavnom povučen iz uporabe. Canadair je za potrebe Kraljevskih kanadskih zračnih snaga proizveo 656 licencnih T-33 kao CT-133 Silver Star dok je Kawasaki za japanske potrebe proizveo njih 210.

1980-ih je tvrtka Boeing Skyfox ponudila modernizaciju T-33 ali je zbog nedostatka kupaca cijeli projekt otkazan. Modernizacija je uključivala uklanjanje postojećeg Allison J33-A-35 te ugradnju dva Garrett AiResearch TFE731-3A motora.

Krajem 1990-ih je 18 T-33 Mk-III i T-33 SF-SC bolivijskih zračnih snaga transferirano u Kanadu na modernizaciju kod tvrtke Kelowna Flightcraft. Instalirana je nova avionika te su izvedeni detaljni pregled i obnova trupa i krila. Većina zrakoplova je vraćena u Boliviju početkom 2001. te su i danas u operativnoj funkciji.

Ograničeni broj T-33 trenera je u rukama privatnih vlasnika i kolekcionara kao što su Michael Dorn i Greg Colyer.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
USAF-ov AT-33A.
Model TV-2 američke ratne mornarice.
  • T-33A: trener dvosjed.
  • AT-33A: dvosjedna jurišna inačica T-33A.
  • DT-33A: konvertirana inačica T-33A.
  • NT-33A: konvertirana inačica T-33A namijenjena specijalnim testiranjima.
  • QT-33A: inačica T-33A konvertirana u zračnu metu.
  • RT-33A: dvosjedna izviđačka inačica T-33A.

Američka ratna mornarica

[uredi | uredi kôd]
  • TO-1/TV-1: avioni P-80C koje je američka mornarica dobila od USAF-a te ih označila kao TO-1 a kasnije kao TV-1. Tehnički nije riječ o modelu T-33 Shooting Star
  • TO-2: kopneni trener dvosjed američke ratne mornarice. Mornarička verzija T-33A je kasnije označena kao TV-2.
  • TV-2KD
  • T-33B: nova oznaka za mornarički TV-2 iz 1962.
  • DT-33B: nova oznaka za mornarički TV-2KD.

Kanadska inačica

[uredi | uredi kôd]
  • CT-133 Silver Star: dvosjed trener namijenjen kanadskoj vojsci i zračnim snagama. Osim za obuku pilota, izvršavao je i zadaće elektroničkog ratovanja i komunikacija.

Korisnici

[uredi | uredi kôd]

Lockheed T-33 Shooting Star su diljem svijeta koristile mnoge zemlje ali on je danas u gotovo svima povučen i zamijenjen drugim trenerima. Koristile su ga sljedeće zemlje:

  • SAD: USAF i američka ratna mornarica bili su primarni korisnici T-33 ali je on danas povučen iz uporabe. U Americi ga koristi jedino komercijalna tvrtka Boeing Commercial Airplanes.[2]
  • Belgija: belgijske zračne snage su od 1952. počele djelovati s 38 primjeraka T-33A te jednim modelom RT-33A.
Grčki Lockheed T-33.
Povučeni japanski Kawasaki T-33.
Licencni kanadski Canadair T-33 kojeg koristi aero skupina Red Knight unutar Kraljevskih kanadskih zračnih snaga.
  • Bolivija: bolivijsko ratno zrakoplovstvo je koristilo 34 trenera T-33. Nakon remonta zrakoplova krajem 1990-ih u Kanadi, i danas su u uporabi.
  • Brazil: brazilske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Burma: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Čile: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Danska: Kraljevske danske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Dominikanska Republika: dominikanske zračne snage su iz uporabe povukle sve zrakoplove (inačica AT-33A-LO).
  • Ekvador: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Etiopija: etiopske zračne snage su prije isporuke F-5A/B trenera iz SAD-a 1966., već imale trening eskadron sastavljen od Lockheed T-33 trenera.[3]
  • Filipini: filipinske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Francuska: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Grčka: grčke zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Gvajana: svi treneri su povučeni iz uporabe dok se jedan restauriran T-33 nalazi pokraj međunarodne zračne luke Mundo Maya.
  • Honduras: honduraške zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Indonezija: indonežanske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Iran: iranske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Italija: talijanske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Japan: Kawasaki Heavy Industries Aerospace Company je od 1956. licencno proizvodio T-33 za potrebe japanskih samoobrambenih zračnih snaga. Zrakoplovi su kasnije povučeni iz uporabe.[4]
  • SFRJ: zemlja je 1982. započela sa serijskom proizvodnjom školsko jurišnog zrakoplova Soko G-4 Super Galeba kojim su se u jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu zamijenili postojeći G-2 Galeb i Lockheed T-33.[5]
  • Južna Koreja: južnokorejske zračne snage su koristile T-33A koji je prvi puta predstavljen u kolovozu 1955. Osim u ratnom zrakoplovstvu, T-33 je korišten i u akrobatskom timu Black Eagles (također unutar ratnog zrakoplovstva). Svi zrakoplovi su povučeni iz uporabe.
  • Kanada: T-33 se u Kanadi licencno proizvodio kao Canadair T-33. Koristile su ga Kraljevske kanadske zračne snage, Kraljevska kanadska mornarica, kanadska kopnena vojska te Nacionalno istraživačko vijeće.
  • Kolumbija: kolumbijske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Kuba: kubanske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Libija: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Meksiko: meksičke zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Nikaragva: američka Vlada je zračnim snagama Nikaragve isporučila četiri AT- 33A nakon što tijekom Kubanske krize nije uspio pokušaj američke invazije u Zaljevu svinja tijekom 1961. Svi zrakoplovi su povučeni iz uporabe 1979. godine.
  • Nizozemska: Kraljevske nizozemske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Norveška: Kraljevske norveške zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Njemačka: Luftwaffe (svi treneri su povučeni).
  • Pakistan: pakistanske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Paragvaj: paragvajske zračne snage su koristile šest AT-33A koje im je 1990. godine donirao Tajvan. Koristio ih je 2. borbeni eskadron Indios a zrakoplovi su u konačnici povučeni iz službe 1998. godine.
  • Peru: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Portugal: portugalske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Salvador: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Saudijska Arabija: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Singapur: singapurske zračne snage su koristile T-33 koji su prije njih bili u službi francuskog ratnog zrakoplovstva.
  • Španjolska: španjolske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Tajland: Kraljevske tajlandske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Republika Kina: tajvanske zračne snage (svi treneri su povučeni).
  • Turska: svi treneri su povučeni iz uporabe.
  • Urugvaj: svi treneri su povučeni iz uporabe.

Tehničke karakteristike (T-33A)

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 11,49 m
  • raspon krila: 11,86 m
  • površina krila: 17,28 m²
  • visina: 3,57 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 970 km/h (600 mph)
  • dolet: 2.050 km
  • najveća visina leta: 14.600 m
  • motor: 1× Allison J33-A-35 motor

Naoružanje

  • naoružanje:
  • Top: 2× 12,7 mm Browning M2, 350 metaka po strojnici
  • Nosač oružja:
    ukupno 2 nosača na koja se mogu montirati bombe ili rakete.
    Maksimalna nosivost je 907 kg.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Lockheed P-80/F-80. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Aircraft Enquiry: N109X. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2016. Pristupljeno 3. prosinca 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Northrop F-5 (hr.Wiki)
  4. History of the Kawasaki Aerospace Division. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Soko G-4 Super Galeb (hr.Wiki)
  • Larry Davis, "P-80 Shooting Star. T-33/F-94 in action", Carrollton, Texas: Squadron/Signal Publications, 1980. ISBN 0-89747-099-0.
  • Robert F. Dorr, "P-80 Shooting Star Variants", Wings of Fame Vol. 11, London: Aerospace Publishing Ltd., 1998. ISBN 1-86184-017-9.
  • Gijs Hiltermann, "Lockheed T-33 (Vliegend in Nederland 3)", Eindhoven, Netherlands: Flash Aviation, 1988. ISBN 978-90-71553-04-2.
  • Steve Pace, "Lockheed Skunk Works", St. Paul, Minnesota: Motorbooks International, 1992. ISBN 0-87938-632-0.